Cornelia Scheffer

Rani život, obitelj i eğitim

Rođena u Parizu, u Francuskoj, 29. srpnja 1830. godine, Cornelia Scheffer ušla je u svijet duboko oblikovan kreativnim duhom njezinog oca, umjetnika Aryja Scheffera. Njene najranije godine provedene su daleko od užurbanih ulica glavnog grada, jer je prvobitno odgajana u miru i tišini polja. To rano povlačenje prekinuto je kada je napunila šest godina, kada je prepuštena skrbi svoje bake po ocu, Cornelije Scheffer-Lamme.

Kako je odrastala, privlačnost očevog poziva postala je neizbježan dio njezinog svakodnevnog života. Većinu svog vremena provela je unutar zidova njegovog studija smještenog u ulici rue Chaptal, u živopisnom četvrti Nouvelle Athènes. U tom kutu Pariza, atmosfera je bila prožeta prisutnošću umjetnosti i kretanjem mnogih stvaratelja. Upravo je tamo, usred alata i svjetla očevog radnog prostora, mlada Cornelia počela upijati nijanse dizajna i forme koje će definirati njezin vlastiti put kao umjetnice i dizajnerice.

Umjetnička karijera i narudžbe

Njezine su ruke bile jednako vješte u oblikovanju gline i kamena kao i u vođenju olovke. Cornelia je pronašla svoj poziv u delikatnim umjetnostima crteža, keramike i skulpture, često radeći u kreativnoj atmosferi studija njezinog oca. Posjedovala je poseban talent za hvatanje sličnosti značajnih figura, izrađujući nekoliko bustova koji su u tri dimenzije prikazali crte lica njezinog oca i pisca Goethea. Osim tih originalnih skulptura, nastojala je očuvati vizualno naslijeđe svoje obitelji stvaranjem kopija očevih slika, prevodeći njegove poteze četkicom u medij oslikavanog kamena.

Godine 1845. njezin život dobio je novi smjer kada se udala za Renéja Marjolina, kirurga u bolnici Sainte-Marguerite. Unatoč zahtjevima domaćinstva, njezin je kreativni duh ostao aktivan. Tijekom 1860-ih okrenula je pažnju dizajnu raznih posuda. Ti su keramički komadi bili toliko uočajivi da je Édouard Manet odlučio dodati svoje vlastite cvatne motive na njih, spajajući njihove različite umjetničke senzibilitete. Njezin rad nije bio samo dekorativan; bio je to dijalog između forme i ornamenta.

Jedan od njezinih najznačajnijih doprinosa javnoj umjetnosti proizašao je iz želje da uvaži očevu uspomeni. Kada su predloženi dizajni za spomenik njemu u Dordrechtu smatrani nedovoljno živopisnima, Cornelia je preuzela stvari u svoje ruke. Zajedno sa skulptorom Josephom Mezzarom, dizajnirala je spomenik koji je nastojao uhvatiti njegovu pravu esenciju. Iako se zbog bolesti nije mogla prisustirati njegovom uvođenju u službeni život 1862. godine, to je djelo ostalo kao duboki uspjeh njezine karijere.

Gdje danas vidjeti djela

Naslijeđe Cornelia Scheffer sačuvano je u nekoliko značajnih kolekcija, često povezanih s poviješću njezine obitelji i njezinom vezom s Nizozemskom. Dordrechts Museum ima značajno mjesto u tom pogledu, jer čuva jedno od njezinih djela. Ova institucija također služi kao pohranište za veći dio izradaka njezinog oca, jer je ona nekoliko njegovih djela ostavila muzeju, osiguravši da njihova zajednička povijest ostane isprepletena unutar istih zidova.

Osim onoga što se nalazi u Dordrechtu, niz njezinih vlastitih djela može se pronaći u istom muzeju, omogućujući promatraču da vidi njezin pečat uz djela koja je očuvala iz očevog studija. Njezina prisutnost u svijetu umjetnosti osjeća se i u Rotterdamu, gdje se neka od njezinih djela nalazi u muzeju Boijmans Van Beuningen. Ove kolekcije nude način za susret s tragovima njezina života kao skulptorice, slikarice i dizajnerice kroz predmete koje je stvorila i djela koja je odlučila ostaviti iza sebe.