Ručno oslikano uljanim bojama na platnu u dimenzijama i okviru po vašem izboru, izrađeno po narudžbi od strane naših umjetnika. ( Prebacite na prodaju printova
Prebacite na digitalnu prodaju slika)
Odaberite jednu od naših unaprijed definiranih veličina koje odgovaraju izvornim proporcijama umjetničkog djela.
Možete unijeti vlastite dimenzije kako bi odgovarale određenom okviru ili prostoru. Ako odabrana veličina ne odgovara proporcijama izvorne slike, izrezat ćemo umjetničko djelo ili proširiti sliku dodatnim ručno oslikanim elementima. Digitalni nacrt bit će vam poslan na odobrenje prije početka proizvodnje.
Imajte na umu da pregled na ekranu ne prikazuje stvarno izrezivanje ili proširivanje. Samo će nacrt točno prikazati konačni sastav.
Iako su dostupne prilagođene veličine, preporučujemo odabir dimenzije s preddefiniranog popisa kako bismo očuvali izvorne proporcije.
Isporuka širom svijeta () u roku od 3-4 tjedna umjesto standardnih 5 tjedana. (24 Rujan). Bez kompromisa u kvaliteti.
Two Cheeseburgers, with Everything (Dual Hamburgers)
Veličina reprodukcije
In the vibrant landscape of twentieth-century art, few works possess the immediate, mouth-watering charm of Claes Oldenburg’s “Two Cheesebusters, with Everything (Dual Hamburgers).” Created in 1962, this sculpture serves as a delicious intersection of Pop Art audacity and sculptural innovation. At first glance, the viewer is presented with a familiar sight: two juicy, meticulously layered cheeseburgers resting side by side. Yet, through Oldenburg’s transformative lens, these everyday objects are stripped of their disposable nature and elevated to the status of icons. The piece captures a moment of frozen abundance, where the bright reds of tomato, the vivid yellows of cheese, and the earthy browns of the bun demand attention, inviting the observer to linger on the textures of a shared cultural ritual.
The brilliance of this work lies in its ability to turn the gaze toward the commonplace. By magnifying the details of a simple meal, Oldenburg forces us to confront the beauty within the banal. For the collector or the interior designer, this piece offers more than just visual interest; it provides a conversational centerpiece that challenges the boundaries between high art and low culture. It is a work that breathes life into a room, injecting a sense of playful irony and nostalgic warmth that resonates deeply with the modern aesthetic.
To understand the visceral impact of these burgers, one must look closely at the artist's pioneering use of materials. Moving away from the rigid traditions of marble and bronze, Oldenburg embraced a much more tactile and experimental approach. The construction of “Two Cheeseburgers” is a masterclass in texture, utilizing chicken wire encased in plaster to create a robust yet strangely organic framework. This structural foundation allowed the artist to layer surfaces that mimic the succulent reality of food.
The surface is meticulously finished with burlap soaked in plaster and painted with vibrant enamels, creating a finish that feels both substantial and surprisingly soft. Every element—from the crinkled appearance of the lettuce to the smooth, heavy slices of tomato—is rendered with a deliberate thickness that defies the actual fragility of food. This technique creates a sensory illusion; one can almost feel the weight and the slight resistance of the materials. For those seeking a high-quality reproduction, it is this interplay of light and texture that defines the piece, making it an essential acquisition for those who appreciate art that engages both the eye and the imagination.
Historically, this sculpture emerged from the feverish energy of “The Store,” Oldenburg’s groundbreaking 1961 project in Manhattan. This period marked a radical shift in the art world, as artists began to reject the abstract emotionalism of previous decades in favor of the tangible symbols of American consumerism. The cheeseburger, a ubiquitous emblem of post-war prosperity and fast-paced urban life, becomes a symbol of a shared, democratic experience. There is no elitism here; there is only the universal language of hunger and consumption.
Beyond its surface-level playfulness, the work carries a deeper, more subversive meaning. By presenting these burgers as "monuments," Oldenburg mocks the grandiosity of traditional sculpture while simultaneously celebrating the vitality of the everyday. The piece embodies the spirit of Dada and Surrealism, using absurdity to question our relationship with the objects we consume. It is an invitation to find wonder in the supermarket aisle and to recognize that even the most fleeting, disposable moments of our lives are worthy of being immortalized in art.
Susret s radom Claes Obdenburga predstavlja uočavanje vedre subverzije stvarnosti, u kojoj se običnost uzdiže do monumentalnog, a poznato postaje neobično nadrealno. Rođen u Stockholmu 1929. godine, Oldenburg je posjedovao nevjerojatnu sposobnost da oduzme običnim stvarima njihovu nevidljivost. Njegovo umjetničko putovanje, koje će na kraju definirati veliki dio Pop Art pokreta, bilo je ukorijenjeno u dubokoj fascinaciji teksturama i oblicima svakodnevnog života. Bilo da se radilo o mekom opuštanju predmeta prekrivenog tkaninom ili o uzvišenom prisustvu golemog pribora za jelo, Oldenburgovo djelo izazivalo je gledatelja da preispita same predmete koji naseljavaju naše kućne i urbane prostore.
Njegove su rane godine oblikovale avangardne senzibiliteti, upijajući radikalne energije nadrealizma i dadaizma. Temelj koji je stekao omogućio mu je da kiparstvu pristupi ne kao krutom mediju kamena ili bronze, već kao fluidnom jeziku sposobnom izraziti apsurd i duhovitost. Nakon preseljenja u New York 1956. godine, postao je središnja figura u tada rastućoj eksperimentalnoj sceni tog grada. Njegove rane instalacije, poput djela The Street (1960.) i The Store (1961.), bili su transformativni performansi prostora i trgovine, koristeći urbani otpad i gipsane replike potrošne robe kako bi zamaglio granicu između visoke umjetnosti i sirovosti tržnice.
Jedno od najtrajnijih Oldenburgovih nasljeđa leži u njegovom pionirskom razvoju meke skulpture. Korištenjem prilagodljivih materijala poput poliuretanske pjene i teških tkanina, uveo je osjećaj ranjivosti i organskog života u nežive predmete. Ove "opuštene" verzije čvrstih predmeta — štipaljke, telefoni ili čak školjke — prkosile su tradicionalnoj trajnosti skulpture, pozivajući publiku na taktilnu, gotovo psihološku interakciju. Ova tehnika omogućila mu je da uhvati prolaznu bit potrošne kulture, prikazujući industrijske predmete u stanju mekog, popustljivog odmora.
Kako je njegova karijera napredovala, Oldenburgove su ambicije širile od intimnih razmjera galerije do grandiozne pozornice javnog trga. U suradnji sa svojom pokojnom suprugom i kreativnom partnericom, Coosje van Bruggen, njegov je rad dosegnuo novu razinu arhitektonske veličanstvenosti. Zajedno su ovladali umjetnošću monumentalnog, stvarajući masivne instalacije koje su se neprimjetno integrirale u urbanu tkaninu, a istovremeno je prekidale. Njihov zajednički duh oživio je kultne komade koji su transformirali gradske horizonte, pretvarajući javne prostore u igrališta mašte.
Povijesni značaj Claes Obdenburga ne može se pretjerati; on je temeljito promijenio odnos između umjetnosti i promatrača. Njegov rad ostaje kamen temeljac povijesti umjetnosti 20. stoljeća zbog nekoliko ključnih postignuća:
Iako je preminuo 2022. godine, Oldenburgov utjecaj opstaje u svakoj pretjeranoj skulpturi koja nas natjera da zastanemo, nasmiješimo ili preispitamo ono što nas okružuje. Za sobom je ostavio svijet koji djeluje nešto čarobnije, podsjećajući nas da čak i najzanemareniji predmet — žlica, utikač ili komad voća — nosi potencijal za veličinu ako se gleda kroz leću uistinu transformativne mašte.
1929 - 2022 , Švedska