Svetlost obale Sasekse
Klement Lambert je vodio život duboko povezan sa promenljivim raspoloženjima engleskog pejzaža. Rođen u Horshamu, u Saseksu, svoje rane godine oblikovao je ruralni pejzaž koji će kasnije postati primarna tema njegovih akvarela. Bio je čovek tihe posmatranosti, posedujući oštro oko za to kako se svetlost kreće preko livade ili kako se oluja skuplja nad deltom reke. Njegova dela su često hvatala prolaznu atmosferu obale i seoskog zaleđa, udaljavajući se od strogog realizma kako bi se fokusirala na osećaj određenog trenutka. Težio je da suštinu mesta prenese kroz boju i ton, a ne kroz krute linije.
Njegov put kao umetnika nije bio lak niti privilegovan. Nedostatak formalnog obrazovanja u mladosti naterao ga je da se osloni na sopstvenu disciplinu i privatnu nastavu kako bi ovladao medijem akvarela. Taj samouki temelj pružio mu je jedinstvenu perspektivu, koju je kasnije rafinirao studijama kod Džordža Frederika Vatsa u Londonu, u školi Euston Road. Ovaj period njegovog života bio je ključan, jer mu je pružio tehničko utemeljenje u teoriji boja, što mu je omogućilo da eksperimentiše sa modernijim, slobodnijim stilovima, a da pritom ne izgubi osećaj strukture.
Život u tihoj odanosti i posmatranju
Lambertova putovanja odvela su ga daleko izvan granica Sasekse. Vreme provedeno u Evropi, posebno u Francuskoj, omogućilo mu je da iz prvog dela prisustvuje promenljivim talasima umetničkih misli. Upio je načine na koje se svetlost može koristiti za definisanje scene, lekciju koju je doneo u svoje prikaze britanskog pejzaža. Njegova dela često odražavaju tu napetost između akademske preciznosti i spontanog poteza četkicom koji karakteriše impresionistički pokret. Posebno ga su privlačili sledeći motivi:
- Dramatični vremenski obrasci na poplavnim terenima Sasekse.
- Obalne vidike i litice u blizini Brajtona.
- Pastoralne scene sa stoke na tihim livadama.
- Igra svetlosti na vodi i obalijama reka.
U njegovom radu postojala je lična težina, možda pod uticajem njegovog zdravlja. Živeo je u stalnoj senki tuberkuloze, bolesti koja je možda doprinela hitnosti i fokusu koji se nalaze u njegovom stvaralaštvu. Njegov privatni život obeležila je tiha, neprolazna odanost ženi po imenu Lusi Šarman. Zbog njenih zdravstvenih problema, nikada nisu stupili u brak, ali je on svoju naklonost izražavao kroz umetnost, šaljući joj mnoge svoje slike tokom godina. Taj osećaj posvećenosti i svest o prolaznosti vremena mogu se osetiti u načinu na koji je hvatao efemernu prirodu.**
Nasleđe u boji i tonu
Do svoje smrti 1925. godine, Klement Lambert je stekao status značajnog glasa u britanskom akvarelu. Sposobnost rukovanja tonalnim gradacijama omogućila mu je stvaranje impresivnih scena, kao što su njegovi prikazi mlina pored potoka ili teška atmosfera poplave u Bramberu. On nije samo slikao pejzaž; on je slikao vazduh koji se u njemu nalazi. Njegovo delo nije bilo ograničeno na privatne kolekcije, već se delilo kroz izložbe, pa čak i kao razglednice, postajući deo lokalnog identiteta Brajtona i okoline.
Danas se njegove slike čuvaju u važnim kolekcijama, uključujući Muzeje Brajtona i Hove i Muzeje Šefilda. Za sobom je ostavio korpus dela koji premošćuje jaz između tradicionalnog akademskog obrazovanja i ekspresivnog oslobođenja impresionista. Njegov uticaj se može videti u načinu na koji su kasniji akvarelisti pristupali prirodnom svetu, naglašavajući emocionalni odjek svetlosti i atmosfere iznad puke dokumentacije scene.